Nidžara Ahmetašević: Ženska posla

12.09.2013.  //  Kolumne  //  Nema komentara

Na području općine Srebrenica nema redovnog ginekologa iako se pretpostavlja da većinu stanovništva na tom području čine žene.

Nema redovnog ginekologa ni na području susjedne općine Bratunac. Doktor koji povremeno dolazi i u jednom i u drugom gradu je muškarac i mnoge žene koje žive u tom kraju kažu da više vole ženskog ginekologa. A toga nema. Znači da na području ove dvije općine, sa većinskim ženskim stanovništvom, nema uopće ginekologa.

Ginekološki pregled je jedan od osnovnih pregleda, kao opća praksa. Preventivni ginekološki pregledi svake godine u svijetu spašavaju živote miliona žena.

Simbol Srebrenice, grad u kojem je počinjen genocid, već odavno mnogi zloupotrebljavaju. Političari, nevladin sektor, međunarodna zajednica i ko zna ko sve ne. Izvlače Srebrenicu kad god i za što god im treba. Bilo da je to u svrhe predizborne kampanje, bilo da je sticanje jeftinih političkih ili bilo kojih drugih poena, za prikupljanje donatorskih sredstava, za lično bogaćenje, za… bilo šta drugo. Srebrenica je valjda najčešće spominjan pojam u ovoj zemlji. A u suštini nikoga nije briga za ljude koji tamo žive, a još manje za neku djecu koja se rađaju.

Istovremeno, u ove dvije općine svake godine je sve manje i manje upisane djece. Ni o jednom ni o drugom problemu niko ustvari ne brine.

No, nama je i dalje bitnije da se raspravljamo koji jezik će djeca da uče i u koji ćemo ih nacionalni tor staviti, nego ima li djece uopće.

Uz to je Srebrenica grad koje u život vraćaju nevjerovatno snažne i hrabre žene. One, te koje se vraćaju, su održiv povratak u ovom gradu. Da ih nema ne bi bilo ničega tamo.

Srebreničanke su te koje cijeli svijet uče šta je to majka hrabrost. Isto tako, baš na njima, ova država i sistem kakvog nema, cijeli svijet podučavaju šta znači nepoštivanje žene, nepoštivanje života, osnovnih ljudskih prava i nebriga za ljude.

Srećom, u masi besmislenih i bespotrebnih ženskih organizacija koje i dalje niču širom BiH, postoje one koje znaju šta treba raditi i kako to uraditi. Mnogo ih je baš u Srebrenici. Još jedna je organizacija “Sjaj” koja je od juna mjeseca počela organizovati posjete ginekologinje Srebrenici.

“Tako brinemo o zdravlju žena, samim tim i natalitetu, ali i održivom povratku“, kaže Mediha Smajić, direktorica udruženja Sjaj, izgovarajući ono što bi trebala biti briga države, entiteta, općine…

Žene koje žele pregled, moraju se unaprijed najaviti. Ginekologinja dolazi iz Tuzle svakih 15 ili mjesec dana i u jednom danu pregleda 30 do 40 žena. Interes je veliki i dolaze i žene iz Bratunca, kaže mi Smajić.

No, i dalje se može vršiti samo osnovni pregled, koji isključuje Papa test. Za sve više žene moraju ići u Tuzlu, Zvornik ili dalje. Većina ih ustvari ni ne odlazi ginekologu, a rijetko kada i bilo kojem drugom doktoru. I kada bi htjela, nemaju kome.

Prema međunarodnim standardima, preporučeno je da djevojke, bez obzira da li su imale ili ne seksualno iskustvo, prvi put posjete ginekologa između 13 i 15 godine. Isto tako je preporučeno da svaka seksualno aktivna žena posjeti ginekologa najmanje jednom godišnje.

Pričala sam i sa nekim djevojkama u tom gradu koje imaju više od 20 godina, a da nikada nisu posjetile ginekologa.

Sigurna sam da ovako nije samo u Srebrenici i Bratuncu nego i mnogim drugim mjestima u BiH. Takav odnos uveliko proizilazi iz stava koje ove društvo ima prema ženama. One su još uvijek na marginama, njihova prava su zanemarena, one su majke, kuharice, spremačice, a čak i kada su direktorice i ministrice, one su samo žene i samim tim imaju manje prava od mušakraca. O njihovim problemima, ne daj Bože bolestima, ne treba javno pričati, i ne priča se.

Istovremeno ovo je pokazatelj i koliko ova država brine o sadašnjim, ali i budućim generacijama. Istina, brzinom kojom se iseljavaju danas ljudi u dvadesetim i tridesetim godinama, uskoro možda neće ni biti potrebe za doktorima, bilo kojima, jer neće više biti niko kome trebaju.

Manjine.ba

 

Leave a Comment

You must be logged in to post a comment.