Biciklistkinje iz Afganistana ruše sve tabue

14.05.2014.  //  Teme  //  Nema komentara

Zapadno od Kabula, Abdul Sadiq trenira četiri mlada člana Afganistanske Nacionalne Biciklističke Federacije. Vježbaju svoje tehnike, pritom izbjegavajući saobraćaj na cesti.

„Ova cesta je vrlo uska. Morate se paziti kako ne bi doživjeli nesreću“ priča bivši biciklista Sadiq.

Nalaze se u blizini jezera Qargha, na mjestu gdje su 2012. godine Talibanski pobunjenici napali odmaralište i ubili 18 Afganistanaca.

Ali ovaj dan je posvećen vožnji biciklista koji nose majice dugih rukava i tajice sa dugim nogavicama. Ali ovo nisu „obični“ biciklisti. Ovo su članovi jedinog Afganistanskog ženskog biciklističkog tima. U vrlo konzervativnoj zemlji, gdje su žene osuđene na život u sjeni, suočene su sa preprekama opasnijim od haotičnih cesta.

Sadiq, koji je osnovao i muški nacionalni biciklistički tim, kaže kako ga je na ovaj potez inspirirala kćerka koja je željela naučiti voziti biciklo. Nakon nje, i ostale djevojčice iz susjedstva su željele da nauče voziti. Tako su privukli pažnju afganistanskih medija, nakon čega su žene iz drugih mjesta počele dolaziti sa istom željom.

Danas se biciklizmom bavi oko 100 mladih žena, od kojih se desetak i takmiči. Uskoro planiraju put u Kazahstan gdje će se takmičiti na Azijskom biciklističkom šampionatu. Uprkos svom naporu i uspjehu, još uvijek ih mnogi kritiziraju jer smatraju da muslimanke ne bi trebale voziti biciklo. Čak su ih gađali kamenjem.

U zemlji u kojoj većina žena i dalje nosi burke i čak ne smiju da voze, ili napuste kuću bez muškog člana obitelji, žene biciklistkinje poput Marjan Sadeqi i Nazife (koja je nije željela reći prezime) prkose konzervativnom društvu.

Trenerova pomoćnica i glavna vozačica Marjan Sadeqi prošle godine je doživjela nesreću kada se u nju „zabio“ motociklista.

„Onesvijestila sam se i povrijedila leđa. Provela sam pet dana u bolnici i mjesec dana sam se oporavljala kod kuće“ priča Sadeqi.

Ali ona ne odustaje.

„Nisam žena koju je moguće zastrašiti. Kada se odlučim na nešto, to ću i napraviti. Oporavila sam se i ponovo vozim!“ kaže ponosna Marjan, koja ispod kacige nosi bejzbolsku kapu koja joj drži kosu „na mjestu“.

Još nedavno su djevojke vozile „čelične starudije“. Zahvaljujući neprofitnoj organizaciji „Mountain 2 Mountain“ već dvije godine  treniraju na glatkim trkaćim biciklima od karbonskih vlakana. Ali bez obzira na opremu, Iračanka Sadeqi je srce tima. Ona kaže kako njeni roditelji ni ne znaju da vozi biciklo. Ali njen muž je podržava.

„Vozimo i sa muškarcima. To nam pomaže da razvijemo svijest afganistanskog društva i da svijetu predstavimo naše žene koje mogu napraviti sve što požele “ zaključuje Sadeqi.

 Manjine.ba

Leave a Comment

You must be logged in to post a comment.