“Drugačiji sam, pa šta“: U BiH nema dovoljno stručnjaka za brigu oko djece s poremećajem iz autističnog spektra

05.09.2014.  //  Teme  //  Nema komentara

Radionica “Drugačiji sam, pa šta“ koja je posvećena osobama iz autističnog spektra i njihovim porodicama organizirana je u Sarajevu, s ciljem ostvarivanja saradnje s udruženjima iz Njemačke, Hrvatske, Srbije te da se više radi na poboljšanju rada i života porodica iz autističnog spektra.

Nastojanje je da se uspostavi saradnja između vladinih i nevladinih institucija, zavoda i ustanova koje se bave osobama sa i bez poteškoća u intelektualnom razvoju, na osnovu koje će se poboljšati uključenje u zajednicu. 

Potpredsjednica Udruženja “Autizam u BiH” Aida Šahmanović mišljenja je da se roditelji djece u autističnom spektru susreću s velikim teškoćama inkluzije krenuvši od vrtića, škole, pa do opće socijalizacije u društvu.

- Mi kao Udruženje radimo dosta na upoznavanju našeg društva o problemu autizma i ono što je vrlo važno jeste razbiti barijere baš o tome što su djeca “čudna“, djeca su jednostavno “drugačija“ – kazala je Šahmanović.

Mišljenja je da treba imati pravilan pristup djetetu i da će ti “problemi“ roditelja biti znatno manji. 

- Uloga roditelja je da se bore za svoje dijete, a vjerujem da će se naš sistem promijeniti i da će doći vrijeme da oni preuzmu inicijativu da se djeci s autizmom osigura bolji život – rekla je Šahmanović.

Prvi pokazatelji da dijete možda ima takozvane komunikacijske poteškoće, koji se poslije mogu prepoznati kao poremećaji iz autističnog spektra, mogu se pojaviti već u prvim mjesecima života, a roditelji koji već imaju zdravo dijete lakše će ih uočiti.

Šahmanović je mišljenja da se najčešće radi o tome da roditelji neće da se suoče s problemom. Najčešće su to “izgovori“ poput “mom djetetu nije ništa“ i sl.

Predsjednica Republičkog udruženja Srbije za pomoć osobama s autizmom Vesna Petrović rekla je da su vrlo važni rani znakovi kod djece koji se itekako mogu primijetiti u kontaktu s djetetom.

- Ono ne uzvraća pogled u oči ili mu je pogled vrlo letimičan, ne uzvraća osmijeh i izostaju ekspresije lica. Kod djece koja imaju poteškoća u komunikacijskom razvoju ne uočava se gesta pokazivanja, pa je i to jedan od alarmantnih pokazatelja, kao i neodazivanje na vlastito ime. U prvoj godini mogu izostati vokalizacije i gugutanje slogova, a poslije se govor ne razvija pravilno – kazala je Petrović.

Šahmanović smatra da u našoj zemlji nema dovoljno stručnjaka koje se mogu brzo i pravovremeno uključiti u brigu oko djece s poremećajem iz autističnog spektra.

- Kada bi postojalo više ranih interventnih programa, vjerovatnost da se ublaži njihova klinička slika i pomogne u poticanju razvoja bila bi veća - naglasila je.

Prema definiciji, autizam je ekstremno osamljivanje i samoizolacija, kao i povlačenje od socijalnih kontakata tokom vrlo ranog razvoja, opsesivna potreba za nepromjenjivošću okoline i dnevne rutine, preokupacija predmetima koji se rabe na neobičan ili nefunkcionalan način te rituali i stereotipno ponašanje kao što je njihanje, otpor prema učenju novog, teško oštećenje govora – kod nekih do mutizma, a kod drugih do razine bizarnoga nefunkcionalnog govora.

- U drugoj polovini prve godine djetetova života roditelji će najvjerovatnije primijetiti odstupanja od urednog razvoja, ako ih ima. No problem je u tome što pedijatri često kažu roditeljima, posebno muške djece, da pričekaju još neko vrijeme. Bez obzira na njihovu specijalizaciju, osjetljivost pedijatara za prepoznavanje ranih komunikacijskih poremećaja nedostatna je. Osim toga, činjenica je da pedijatara u Hrvatskoj nema dovoljno, pa je razumljivo da im promaknu istančaniji problemi koje roditelji uoče. Problem s kojim se roditelji suočavaju jeste nedostatak ranih interventnih programa, ali i utjeha da to nije problem kod njihovog djeteta – rekla je predsjednica Udruge za skrb autističnih osoba Rijeka (Hrvatska) Lidija Penko.

Učesnici se nadaju da će ovakve radionice promijeniti svijest javnosti i njihovog odnosa prema osobama iz autističnog spektra, poboljšanju njihovih ljudskih potreba i pomoći im da se prepoznaju u društvu kao ravnopravni članovi.

Manjine.ba

Leave a Comment

You must be logged in to post a comment.