Romska naselja nakon poplava: čekanje i nadanje

17.09.2014.  //  Teme  //  Nema komentara

Poplave koje su u maju ove godine pogodile BiH, uništile su i mnogobrojna romska naselja koja su i prije poplava bila neuslovna za život. Mještani ovih naselja su zabrinuti da obnova neće biti jednaka kao u drugim naseljima.

Diskriminacija se osjetila već tokom poplava, po pitanju smještaja i podjele neophodne pomoći. Aktivisti organizacije ‘Kali Sara’ obilazili su većinu ovih naselja. U izvještaju navode da je Romima bila uskraćena pomoć – hrana, voda, pelene za bebe i druge neophodne stvari. Posebno je teška situacija bila u općinama Kakanj i Zavidovići, gdje su aktivisti i radnici Općinske službe civilne zaštite odbili da dijele hranu i vodu za piće Romima. Izgovor je bio da ”oni nisu poplavljeni, pa nisu ni ugroženi” – iako u tim danima vodu i hranu nije bilo moguće naći nigdje u gradu, osim u centrima u kojima je pristizala humanitarna pomoć.
Pored toga, službenici CZ su odbijali registrovati nastale štete na romskim kućama i objektima pod izgovorom da imaju “preča posla i teže ugrožene kategorije stanoviništva od Roma”, piše u izveštaju. Tek nakon intervencije ‘Kali Sara’ udruženja, upućena je pitka voda i hrana u ova naselja, kao i ljekarska pomoć.
Situaciju je dodatno otežalo i to što romske zajednice nisu dobijale pravovremene informacije o tome šta nakon što se voda povuče. ”Mnogi su se vraćali u svoje domove koji nisu bili očišćeni i dezinfikovani”, kaže Sanela Bešić, direktorica udruženja ‘Kali Sara’. Tamo gdje je obavljena deratizacija i dezinfekcija romskih naselja, obavljena je vrlo površno, tako da ljudi i danas nisu u mogućnosti da se usele zbog straha od moguće zaraze i bolesti.
Prema rečima Nedžada Jusića, izvršnog direktora NVO “EuroRom” iz Tuzle, na području Tuzlanskog kantona poplavama i klizištima bilo je pogođeno oko 160 romskih porodica, u općinama Lukavac, Živinice, Gračanica, Srebrenik, Čelić i Tuzla. ”U većini slučajeva radi se o klizištima”, kaže Jusić, dodajući da je najkritičnije u naseljima Kojšino i Crvene njive.
Iz tuzlanskog naselja Crvene njive, dvije porodice su bile smještene u Sportskom centru ‘Mejdan’, ali se nisu dugo zadržale – pod pritiskom su iseljeni, ponuđeno im je nekoliko potpuno neuslovnih smještaja, tako da su se vratili u kuće koje bukvalno ‘vise u zraku’. “Evo i u ovom momentu ne postoji nikakva naznaka da će ovim ljudima neko nešto da pomogne. Mi smo uputili inicijativu prema Općinskom vijeću da se ti ljudi presele sa te opasne lokacije, međutim, evo… Koliko je prošlo, niko, nikada ništa nije odgovorio”, tvrdi Jusić. Bojim se da u nekom momentu ne dođe do urušavanja tih kuća i da neko ne nastrada.”
Iz drugog naselja, Kojšino, koje je također bilo ugroženo klizištem, Romi su bili izmješteni na jedan parking, gdje je napravljeno šatorsko naselje. Međutim, ubrzo su i oni bili primorani da se vrate tamo odakle su i pobjegli. “I na njih je bio izvršen pritisak. Morali da se isele sa tog parkinga, jer su došli ljudi koji su ih bukvalno zaplašili i rekli im da neće dobiti nikakvu pomoć, niti će im kuće biti onbnovljene, ako se ne isele sa parkinga”, tvrdi Jusić. Još uvijek žive u šatorima koje su postavili pored kuća. Hrana koju su dobijali kao pomoć nije bila dovoljna – osmočlanoj porodici je sljedovalo 6-7 konzervi za tri dana. Tek nakon intervencije u Općinskom crvenom križu koji je MZ Kojšino dodjeljivao hranu, a koju su iz MZ dalje distribuirali, ovoj porodici je davano konzervi onoliko koliko je i trebalo.
Bijeljina je jedan od gradova koji je najviše stradao u BiH tokom majskih poplava. Za razliku od drugih mjesta, u ovom gradu nije bilo primjera diskriminacije prema Romima. Prema informacijama iz izvještaja Udruženja za promociju obrazovanja Roma “Otaharin” iz Bijeljine, tokom polava svi su bili ravnopravni. Ugrožene romske porodice bile su smještene zajedno sa većinskim stanovništvom.
Nakon što se voda povukla, “Otaharin” je organizovao tim koji je obišao sve ugrožene romske porodice i tako prikupio informacije o svim potrebama i pričinjenoj materijalnoj šteti. Prema onome što su tada zatekli na terenu, u Bijeljini je bilo ugroženo 74 romske porodice. Organizacija je brzlo organizovala pomoć i pumpe za crpljenje vode. Svi zajedno – romsko i neromsko stanovništvo – radili su na obnovi naselja. Prikupljenu pomoć ‘Otaharin’ je dijelio svima, bez obzira na nacionalnu pripadnost.
Međutim, ostaje da se vidi kako će organizovati podjela sredstava za obnovu uništenih naselja. Iako većina romskih organizacija nije za sagregaciju i odvajanje romske od neromske populacije, boje se da tretman neće biti jednak prema svima.
Manjine.ba

Leave a Comment

You must be logged in to post a comment.