Žena godine, Sabiha Husić: ‘Moramo vjerovati da se nasilje dešava’

29.12.2014.  //  Lica  //  Nema komentara

Sabiha Husić, direktorica Medice Zenica, nedavno je dobila nagradu Žena svijeta za 2014. godinu. Nagrada Žena svijeta odaje priznanje hrabrim ženama koje govore u ime najmarginaliziranijih žena i djevojaka koje su socijalno, ekonomski i politički isključene, a dodjeljuje je međunarodna organizacija Women for women International.

Tekst objavljen u rubrici “Šta drugi pišu” preuzimamo s prijateljskog portala BUKA.

Piše: Maja Isović

Ova svjetska nagrada i priznanje Sabihi Husić dodijeljena je za njeno izuzetno vodstvo i nepokolebljivu posvećenost u pomaganju ženama i djeci žrtvama/preživjelima ratnog i postratnog nasilja u Bosni i Hercegovini, kao i za njen rad na promoviranju nasilja nad ženama kao krize s kojom se svijet trenutno suočava.

Podsjetimo da su ovu nagradu ranije dobile bivša američka sekretarka Hillary Clinton i glavna međunarodna dopisnica CNN-a Christiane Amanpour.

Sabiha Husić, psihoterapeutkinja, islamska teologinja i međureligijska mirotvorka od asocijacije Volont Europe, izabrana je za dobitnicu Europske nagrade za aktivnu građanku i profesionalni rad za 2009. godinu zbog aktivnosti koje provodi u nevladinoj organizaciji Medica u Zenici.

Organizacija koju vodi omogućava psihološku, medicinsku i ekonomsku podršku ženama i djeci preživjelima/žrtvama rata i poslijeratnog nasilja, uključujući silovanje i druge oblike seksualnog nasilja, nasilja u porodici, torture i trgovine ljudima.

Sa Sabihom Husić za portal BUKA razgovarali smo o nagradi koju je dobila, njenom radu, nasilju u našem društvu i drugim temama.

Nedavno ste dobili nagradu Žena godine. Šta Vam ova nagrada znači? Koliko je ona obavezujuća da se još više priča o problemima žena u BiH?

Ova nagrada je priznanje mom dugogodišnjem radu i pokušajima da doprinesem boljim uslovima za pomoć i podršku ranjivim kategorijama kao što su žene i djeca preživjeli različite oblike nasilja u ratu kao i u poslije ratnom periodu. Daje mi novu snagu, ali i odgovornost da nastavim na putu koji slijedim skoro 22 godine. Također nagrada je pokazatelj da je važno raditi, ne odustajati, praviti određene rezultate koji ne mogu ostati nezapaženi. Jedan osmijeh koji ukazuje na zadovoljstvo žene i djeteta vredniji je od bilo koje prepreke, zato vrijedi nastaviti i sigurna sam da će mi se mnogi pridružiti u ovoj misiji kako u BiH tako i u svijetu.

Koji su, prema Vašem mišljenju, najveći problemi žena kod nas?

Nesenzibiliziran i neadekvatan pristup prema ženama koje su preživjele nasilje. Nemogućnost ostvarivanja istih prava u cijeloj BiH što često zavisi gdje žena živi. Neadekvatna zdravstvena zaštita, psihosocijalna podrška, uglavnom stambeno nisu zbrinute. Često su stigmatizirane i obilježene te se stalno analizira ponašanje žena i traži krivica u ponašanju žene i sl. dok se nasilna ponašanja nasilnika ne stavljaju u fokus. Sklonost da se prstom upire u preživjele nasilja, a to je najčešće žena umjesto da se prst usmjeri prema počiniocu nasilja.

Koji su osnovni ciljevi rada Udruženja Medica, a samim tim i Vašeg angažmana?

Medica je osnovana kako bi pružila podršku ženama, djevojkama, djeci, koji su preživjeli razne ratne traume, a posebno traumu ratnog silovanja i seksualnog zlostavljanja. Sada, kada razmišljam o tom periodu, to su bili prvi koraci, kada smo i mi učile. To je bila nova tema za sve nas. Važno je, kako tada, tako i sada, kada govorimo i onasilju u porodici i o nasilju u zajednici, da žene javno progovore o tom problemu. A kada progovore, treba da dobiju adekvatnu pomoć i podršku. Važno je da ne budu etiketirane, jer nažalost, kada su žene počelo javno govoriti o ratnom silovanju, bile su često etiketirane, nije im se vjerovalo. Danas hoću da vjerujem da mnogi govore sa dostojanstvom o ženama koje su propatile, iako još uvijek treba raditi na podizanju svijesti o tom problemu.

Tako Medica Zenica od samog početka rada do danas pruža adekvatnu brigu ženama preživjelima nasilje kroz uspostavljene servise sigurne kuće, psihološkog savjetovališta, dječijeg dnevnog centra, SOS telefona i jedinstvene telefonske linije za podršku ženama preživjelim silovanje i seksualno nasilje, kao i njihovim porodicama za područje cijele BiH, kao i ekonomsko osnaživanje žena, djevojaka marginaliziranih grupa putem završavanja kurseva, osnaživanjem žena u ruralnim sredinama kroz uspostavljenu neformalnu mrežu žena, ali pružajući psihološku podršku kako kroz grupni i individualni rad na terenu tako i kroz uspostavljanje grupa samopodrške. Medica Zenica nudi sveobuhvatan program od zbrinjavanja u sigurnu kuću i zadovoljavanja egzistencijalnih potreba do stručne psihosocijalne podrške i ekonomskog osnaživanja. Iskustva pokazuju da je posebno važno za žene preživjele nasilje da razrade svoja traumatska iskustva, prepoznaju vlastitu snagu ali i da dobiju ekonomsku podršku koja je preduslov za daljnju integraciju u društvu.

Na šta ste u okviru svog rada u Medici najviše ponosni? Na koji način ste najviše pomogli ženama koje su traumatizirane u ratu?

Ponosna sam što kontinuirano radim na pomaganju ženama koje su preživje nasilje, pokušavam ih saslušati, razumjeti i pomoći. Slušajući žene inicirala sam i razvijala modele koji su danas prepoznatljivi kako u BiH tako i šire, a posebno kada je u pitanju uspostavljanje institucionalnih mreža za podršku preživjelim i preživjelim/svjedokinjama u predmetima ratnih zločina, seksualnog nasilja i drugih krivičnih djela. Također sam ponosna što sam iniciralauvođenje sigurne kuće u Zakon o socijalnoj zaštiti ZDK-a kao i da žene preživjele nasilje u porodici budu prepoznate kao korisnice socijalnih prava. Ponosna sam na prvu uspostavljenu telefonsku liniju za pomoć preživjelima seksualnog nasilja i silovanja, kao i njihovim članovima porodice u BiH. Posebno sam ponosna što sam ostala dobar čovjek i u teškim vremenima koja su bila iskušenja za svaku osobu, a to je vrijeme rata. Naravno, ponosna sam što sam majka dvoje predobre djece, djevojčice i dječaka i što ih odgajam da nastave njegovati vrijednosti da poštuju druge osobe i da pomažu drugima.

Šta Vas je posebno potreslo, koje iskustvo žena Vam je potvrdilo da je dobro da ste tu gdje jeste. Da pomažete onima kojima je pomoć potrebna?

Rad s majkom i kćerkom, obje su preživjele silovanje, ali su krile jedna od druge. Majka je pretpostavljala da je njena maloljetna kćerka preživjela silovanje, ali nije imala hrabrosti da razgovara s njom. Tokom individualnog rada s majkom i kćerkom obje su otvorile svoje tajne, a nakon izvjesnog vremena bile su spremne da kažu jedna drugoj šta su preživjele, da u isto vrijeme pokažu suze, ali i zagrljaj podrške da jedna drugu razumiju, i njihove riječi „hvala, hvala što si nas slušala i što si nas ohrabrila i pomogla nam da progovorimo, da otvorimo svoju tajnu i izbacimo ovaj teret iz duše“.

Koliko je nasilje u porodici i dalje prisutan problem kod nas. Uvriježeno je mišljenje da se ne gleda u tuđu kuću, na ono što se dešava između tuđa četiri zida. Međutim, šta kad je nasilje u pitanju, kako se ponašati, kako razbiti stereotipe „okretanja glave“ od tuđih problema?

U dosadašnjem skoro 22-godišnjem radu Medica Zenica je pružila preko 400.000 različitih usluga u cijeloj BiH. U početku rada bile su to žene, djevojke, djeca koji su preživjeli različite oblike nasilja u ratu. Odmah poslije rata suočile smo se i s prvim slučajevima nasilja u porodici. Teško mi je posebno bilo kada slušam žene i djevojke koje su bile izložene nasilju da su počinioci nasilja zloupotrebljavali i religijske vrijednosti kako bi opravdali nasilje koji su činili. Nažalost mi do danas nemamo jedinstvenu bazu podatka da bismo tačno pratili stanje evidentiranih slučajeva nasilja. Međutim, Gender centri u BiH prikupljaju podatke od nadležnih institucija kao što su; sudovi, policija, centri za socijalni rad i nevladine organizacije koje imaju sigurne kuće i vode SOS telefone. Tako je u 2013. godini u devet sigurnih kuća u BiH bilo smješteno 417 žrtava nasilja i skoro podjednak procenat žena i djece. Na SOS brojeve 1265 (FBiH)  i 1264 (RS) bilo je 4985 poziva. Na osnovu tih podataka može se reci da imamo povećan broj evidentiranih slučajeva nasilja, to su slučajevi koji su otkriveni, odnosno progovorilo se o nasilju, a vjerujem da je mnogo veći broj slučajeva nasilja još uvijek ostaje neotkriven zbog mnogobrojnih predrasuda o nasilju i patrijarhalnog odnosa posebno prema ženi kada progovori o nasilju. Tako da možemo reći da su sadašnje statistike samo vrh ledenog brijega. Važno je govoriti o nasilju koje se čini, pružiti informacije ženama koje su preživjele nasilje i vjerovati im bez prosuđivanja, kako bi bile sigurne da nisu same, da vrijedi progovoriti i pomoć zatražiti.

Koliko je nasilje sveprisutna pojava, crna hronika je među najčitanijim rubrikama u novinama, vršnjačko nasilje je veoma prisutno, nasilje nad ženama, djecom? Na neki način možemo reći da živimo u društvu nasilja…

Naime, svjedoci smo svakodnevnog nasilja, ali nažalost najviše se priča o ovoj temi kada nasilje eskalira kao što je ubistvo 4-mjesečne bebe, ubistvo dječaka, silovanje djevojčice, ubistvo žene i sl.  Bavimo se posljedicama, a neophodno je početi se baviti više uzrocima. Da li dovoljno provodi vremena s djecom treba se zapitati svaki roditelj i da li je kuća najsigurnije i najtoplije mjesto za djecu i da li djeci dovoljno posvećujemo pažnje i ljubavi te kako komuniciramo sa djecom? Svakako se može vidjeti da osobe zbog nezadovoljstva, potrebe za stalnom kontrolom nad ženom, ali i zbog teške ekonomske situacije, siromaštva i nerazrađenih trauma svoju ljutnju i bijes najčešće usmjeravaju prema najbližim članovima porodice.

Na koji način se svako od nas može uključiti u rješavanje ovih problema? Kako pozitivno djelovati za dobrobit zajednice?

Vjerovati da se nasilje dešava. Prepoznati nasilje i prijaviti nasilje. Ukazivati da ima izlaza iz nasilja, zahtijevati brz i efikasan rad nadležnih institucija. Stoga smatram da svi trebamo sagledati mogućnosti kako raditi na podizanju svijesti u društvu kako bi prepoznali vlastite predrasude i radili na otklanjanju istih. Neophodne su edukacije kako profesionalaca tako i građanstva općenito. Danas smo obavezni svi da prijavimo nasilje, a trebamo se zapitati da li to i radimo. Takođe je potrebno uvezivanje svih aktera institucija, nevladinih organizacija kako bismo pokazali odlučnost u zaustavljanju nasilja, posebno prema ženama i djeci.

Kakvi su Vam planovi za daljnji rad?

Nastavljamo sa svim razvijenim servisima koji prate potrebe žena i djece, a u okviru psihološkog savjetovališta i psihosocijalnog rada s muškarcima. Osim direktnih servisa, nastavljamo na uspostavljanju institucionalnih mreža za podršku preživjelim/svjedocima u predmetima ratnih zločina seksualnog nasilja. Na osnovu rada sa ženama koje su preživjele nasilje svakodnevno smo u prilici slušati da nailaze često na nerazumijevanje kada je u pitanju preživljeno nasilje u zdravstvenim institucijama. Medica Zenica će od januara 2015. godine početi s implementacijom projekta o trauma senzitivnompristupu prema preživjelima nasilja u zdravstvenim institucijama. Uskoro ćemo ojačati i materijalno tehničke resurse s otvaranjem novog centra, kako bi nas žene preživjele nasilje mogle kontaktirati i putem maila, dobiti podršku i pomoć. Otvorena linija za pomoć i podršku ženama preživjelim seksualno nasilje u ratu kao i njihovim članovima porodice je prva u BiH i nadam se da će pomoć i podršku putem ove linije dobiti mnogobrojne žene kao i njihovi članovi porodice sa područja cijele BiH. U maju 2015. godine Medica Zenica će u partnerstvu s Institutom za mir  i pravdu organizirati međunarodnu konferenciju kako bi se razmijenila iskustva s predstavnicima iz drugih zemalja koje imaju slične izazove u zemljama gdje žive. To su samo neki od naših planova u 2015. godini.

Manjine.ba

Leave a Comment

You must be logged in to post a comment.