Nasilje u porodici: Žrtve ne prijavljuju zlostavljanja zbog straha

23.02.2015.  //  Teme  //  Nema komentara

Nasilje u porodici je jedan od najrasprostranjenijih problema kako u svijetu tako i u Bosni i Hercegovini. Često slušamo o nasilju, a malo o tome da se žene odlučuju da prijave muža, brata, oca ili nekoga drugog koji im je nanio povrede.

U Bosni i Hercegovini trenutno ima devet sigurnih kuća, od toga je šest u Federaciji BiH, a tri u entitetu Republika Srpska. Osobe koje su pretrpjele nasilje borave u tim kućama, imaju terapije, ali u njima mogu ostati najduže šest mjeseci. Nakon toga su uglavnom prepuštene same sebi ili primorane vratiti se mužu zbog kojeg je i bila u sigurnoj kući.

Udruženje Žene ženama u partnerstvu s HUG Žena Trnova i uz podršku mreže Womnnet u sektoru prava žena provodi različite projekte u okviru kojih se radi na konsultacijama o diskriminaciji i društvenoj isključenosti žena. Provedena su istraživanja čiji ciljevi su, između ostalih, utvrditi rasprostranjenost različitih oblikadiskriminacije žena u gradskoj i seoskoj sredini, napraviti listu problema i identificirati pet najčešće navođenih problema.

Anketa se provodila u deset gradova BiH, a učestvovalo je oko 389 punoljetnih žena i muškaraca izabranih metodom slučajnog izbora. Prema rezultatima ispitivanja, najveći stepen diskriminacije žene doživljavaju na poslu, slijedi mali broj angažiranih žena u organima vlasti, a na trećem mjestu je neravnopravan položaj žene u porodici.

Nasilje u porastu

Diskriminacija žena najizraženija je kroz vrlo rasprostranjeno nasilje koje se vrši nad ženama, djevojkama i djevojčicama, slijedi izostanak žena u vlasti i manja zaposlenost žena. Više od 80 posto ispitanika se slaže da u našem društvu još uvijek postoji jasna podjela na “muške“ i “ženske” poslove.

Koordinatorica na projektu održivosti civilnog društva u BiH u ime Udruženja Žene ženama Indira Mujić kazala je za Anadolu Agency (AA) da rezultati istraživanja pokazuju da je nasilje u porodici u poslijeratnom periodu u porastu.

Kada su u pitanju mogući razlozi zbog kojih nema više žena u organima vlasti, kako na lokalnom nivou tako i na nivou Federacije i BiH u cjelini, većina anketiranih navodi kao razlog to što su muškarci prodorniji, aktivniji i da imaju veću podršku okruženja, za razliku od žena, koje su dosta pasivne i nedovoljno se angažiraju u borbi protiv diskriminacije.

Mujić pojašnjava da su na osnovu rezultata do kojih su došli kroz sastanke u devet gradova, evidentirali ključne probleme, a ima ih mnoštvo. Izabrali su četiri problema koji se ponavljaju u svim gradovima, a riječ je o nasilju u porodici, neupućenost žena sa svojim pravima, neravnopravnost, tačnije diskriminacija prilikom zapošljavanja i neusaglašenost zakona s određenim zakonima.

“Mi nemamo problem sa donošenjem zakona, ali imamo problem u njihovoj implementaciji. Analiza koju smo uradili prošle godine je pokazala da su žene diskriminirane i ugrožene u BiH”, pojasnila je Mujić.

Prema njenim riječima, o velikoj diskriminaciji se radi pogotovo prilikom zapošljavanja. Kada se govori o nasilju u BiH, taj problem je rasprostranjen u bh. društvu.

“U posljednje vrijeme često čujemo kako je neka žena žrtva ili da je neko nju prijavio kao nasilnicu. Dešava se to da što više govorimo o tome više potičemo druge žene koje proživljavaju nasilje, od oca, brata, muža, da se i one aktiviraju i pokušaju promijeniti nešto”, poručila je Mujić.

Kada su u pitanju razlozi neprijavljivanja nasilja, ispitanici su na prvom mjestu naveli strah žrtve od počinitelja nasilja, slijedi nepovjerenje u državne institucije, strah da priča osobe koja je doživjela nasilje neće biti dovoljno ubjedljiva, da joj se neće vjerovati.

Dalje se navodi da osjećaj krivice i stida osobe koja je doživjela nasilje, dugi i za žrtvu veoma mučni sudski procesi i niske kazne koje se izriču počiniteljima nasilja.

Izmjene zakonske regulative

Mujić navodi da se više od 70 posto sudionika istraživanja složilo s tvrdnjom da je bosanskohercegovačko, po mnogim svojim karakteristikama, patrijarhalno društvo. Istog mišljenja su i muškarci koji su učestvovali u istraživanju, a činili su jednu četvrtinu uzorka.

“Najveći problem je što je u pitanju patrijarhalizam, ekonomska situacija žena jer su mnoge od njih, posebno u ruralnim područjima, nezaposlene i ovisne su o suprugu”, pojasnila je Mujić.

Žene koje najčešće dolaze u sigurne kuće, imaju traume, pate od nesanice. Mujić navodi da je u posljednje vrijeme aktuelno nasilje putem elektronskih medija.

Govoreći o ženama u politici Mujić kaže da se rijetko koja odlučuje da bude politički aktivna.

“Mnoge od njih se odluče uključiti u politički život i angažiraju se, ali kod nas postoji problem kada uđu u taj svijet jer počinju se ponašati kao muškarci”, poručila je Mujić.

Lejla Arnaut iz Udruženja “Žene ženama” kazala je da ta nevladina organizacija u narednom periodu planira poduzeti niz zagovaračkih aktivnosti.

“Jedna od tih aktivnosti odnosi se na izmjene i dopune Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH i Republike Srpske. To se odnosi na kriterije i standarde za finansiranje sigurnih kuća na području BiH”, kazala je Arnaut.

Pored ovoga, radit će na izmjenama i dopunama Zakona o radu, a to se odnosi na isplaćivanje naknada za porodilje i smanjenje diskriminacije među njima.

Govoreći o zakonima Arnaut kaže da postoje zakoni, ali je primjena tih zakona u kontradiktornosti.

“Zakoni postoje, ali kada je primjena u pitanja tada postoji dosta nejasnoća”, poručila je Arnaut.

Kako kaže, među osobama koje pretrpe nasilje postoji bojazan od toga da li prijaviti nasilje i kada se prijavi pitaju se šta će se kasnije dogoditi.

“Kada smo razgovarale sa ženama koje su pretrpjele nasilje one imaju strah vratiti se u takvu porodicu, ali u krajnjem slučaju moraju to uraditi jer, nažalost, nemaju gdje”, dodala je Arnaut.

Udruženje Žene ženama je nevladina organizacija žena, ali i za žene, nastala 1997. godine.

Manjine.ba

Leave a Comment

You must be logged in to post a comment.