Ira Adilagić: Stay cool and be awesome

13.03.2015.  //  Teme  //  Nema komentara

U nastojanju da podigne svijest o različitostima, British Council redovno objavljuje priče Ire Adilagić, projekt asistentice koja se timu British Councila pridružila prije godinu dana. Kako kažu iz British Councila, Ira je doprinijela timu, ali je i pružila svima uvid u svijet iz malo drukčije perspektive. Ira je osoba oštećenog sluha, studentica psihologije i bavi se podizanjem svijesti o položaju i pravima osoba s invaliditetom na različite načine. Portal Radiosarajevo.ba u dogovoru s Britanskim savjetom redovito prenosi Irine blogove s namjerom promocije inkluzije i jednakih prava i prilika.

Zanimljiv je bio taj izlazak. Prijateljica i ja, nakon kursa znakovnog jezika, htjele smo da „malo vježbamo“ uz kafu u obližnjem kafiću. Moram priznati, malo nas je zanimalo i kako će ljudi reagirati na naš razgovor.

Idući ulicom smo već počele, bilo je znatiželjnih pogleda, ali kad smo sjele u kafić, tek je nastala pometnja. U početku su to bili kratki pogledi, ali nakon nekoliko naših rečenica izrečenih znakovnim jezikom, pratili su naše pokrete, pokušavajući pretpostaviti o čemu mi pričamo. Pravile smo se da ne primjećujemo, ali smo se raspričale i, naravno, jedna drugoj prepričavale šta se događa onoj drugoj iza leđa.

I tako, dok smo uživale u znatiželjnim pogledima publike, zazvoni mi mobitel. Morala sam se javiti, malo mi bi krivo prekinuti tu atmosferu, ali šta je, tu je. Javim se, kad tek onda šok, ja govorim! Pa zašto onda…, vidim, pitaju se. Ne kriju već da nas posmatraju. Ispratiše moj razgovor, i gle sad, i mojoj drugarici zvoni. Isti scenarij. Vidimo pitanja na licima gostiju kafića, ali nastavljamo svoj razgovor znakovnim jezikom.

Prosto vidim, postaje im jasno, mi smo u prednosti. Mislim na nas dvije. Imamo širu, veću moć komunikacije. Nas dvije, slučajno, možemo komunicirati i riječima, ali oni, gosti kafića, ne mogu znakovnim jezikom. A dobro bi bilo da mogu, baš dobro.

Znakovni jezik je osnovno komunikacijsko sredstvo gluhih, značajno je popraćen svim oblicima neverbalne komunikacije. Društvo je slabo upoznato sa znakovnim jezikom i rijetko dobije priliku uživo vidjeti taj jezik. Od izuzetne važnosti je za populaciju gluhih, jer im omogućava da ispune društvene potrebe; izraze svoje misli, stavove, želje. Bez njega se ne bi mogli integrirati ni u jednu socijalnu grupu, bilo da je to zajednica gluhih ili čujućih osoba. Kad ga uče gluha i nagluha djeca, omogućava im daljnji razvoj i dovodi ih u adekvatnu sredinu, jednaku onoj u kojoj se odgajaju čujuća djeca.

Znakovni jezik se veže za osobe oštećenog sluha, ali, kako je ranije rečeno, ne mora nužno tako biti. Zbog svoje jednostavnosti i praktičnosti može biti od koristi svima! Svakim danom, što se više upoznajem sa različitostima našeg društva, to sam bogatija. Različitost, u svakom kontekstu, je bogatstvo.

Stay cool and be awesome. 

Manjine.ba

Leave a Comment

You must be logged in to post a comment.