Ira Adilagić: Nije uvijek sve kako izgleda

23.03.2015.  //  Lica  //  Nema komentara

U nastojanju da podigne svijest o različitostima, British Council redovno objavljuje priče Ire Adilagić, projekt asistentice koja se timu British Councila pridružila prije godinu dana. Kako kažu iz British Councila, Ira je doprinijela timu, ali je i pružila svima uvid u svijet iz malo drukčije perspektive. Ira je osoba oštećenog sluha, studentica psihologije i bavi se podizanjem svijesti o položaju i pravima osoba s invaliditetom na različite načine. Portal Radiosarajevo.ba u dogovoru s Britanskim savjetom redovito prenosi Irine blogove s namjerom promocije inkluzije i jednakih prava i prilika.

Zamislite sljedeću situaciju: Radni dan, dan kao i svaki drugi, poslije posla, na putu do kuće, ponijeli ste uplatnice, platit ćete danas račune. Stojite u redu, nekoliko je ljudi ispred vas. Pomislite: „Brzo će ovo“. Primičete se šalteru. Još jedna osoba ispred vas i na redu ste. Pred vama je muškarac, smeđe razbarušene kose, srednjih godina, malo viši, jednostavna košuljica, jeans, smeđe čizme i pernata jakna. Prilazi šalteru, ne rekavši ni dobar dan, samo je predao uplatnice.

Još uvijek šuti, gospođa na šalteru kuca njegove račune. Vraća mu kurs i upućuje pozdrav uz prijateljski osmijeh: „Doviđenja, gospodine“. Vi pomislite: „Ljubazna gospođa!” On poslije svega samo klimne glavom okrene se i ode. Prilazite šalteru, ne možete odoljeti da ne prokomentirate: “Vi ste tako poslovno-ljubazni, a on ništa!”. Gospođa na šalteru vam objasni: “Već poznajem mladog gospodina, svaki mjesec dolazi na isti šalter platiti svoje račune, i on je – gluhonijema osoba. Uvijek se ljubazno nasmiješi kad dođe i klimne glavom u odlasku!”.

Više ne mislite da je nekulturan, vjerujem. Možda ste malo i postiđeni zbog svojih komentara, nekako vam je sad to što ste rekli kao gorak okus u ustima.

Svaki dan prođemo pored hiljade različitih ljudi, neke od njih ni ne pogledamo, a neke primijetimo. Rijetko kada imamo vremena o njima i da razmislimo. Čemu, uostalom? Nekad ćemo ugledati nekog s bijelim štapom i crnim naočalama, nekad se susretnemo s osobama koje su korisnici kolica. To najčešće ipak primijetimo. Pored koliko ste gluhih i nagluhih slučajnih prolaznika prošli tokom svog života? Rijetko bi ko znao odgovoriti na navedeno pitanje, možda i niko – jer činjenica je da su gluhoća i nagluhost invaliditet koji se ne vidi.

Za mnoge je prva asocijacija koja pada na um kada se spomene gluhoća ili nagluhost slušni aparatići. Međutim, ti slušni aparatići nisu ono što mislite, mnogi ih ne koriste, a s druge strane onima koji ga koriste ne nadoknađuju svaki zvuk koji propuštaju.

Možete li zamisliti jedan dan svog života bez ikakvog zvuka? 87 posto ljudskih saznanja se zasnivaju na informacijama koje dobivamo auditivnim putem. Na osnovu toga, možete uočiti koliko je vama lično značajno i važno vaše čulo sluha i cijela auditivna percepcija. Pomislite šta biste sve propustili da imate visok stepen slušnog oštećenja?

Večeras okrenite svoje najdraže vijesti, smjestite se u udobnosti svog kauča i u potpunosti se prepustite. Prije početka isključite ton. Ili, još bolje – pogledajte novi film bez tona i kasnije sa svojim prijateljima raspravite o filmu. Možete li to izvesti? Dobro došli u svijet tišine!

Glavna teza  teorije Alfreda Adlera (austrijski psiholog, 1870. – 1937.) govori kako one osobe koje imaju organ manje vrijednosti, deficitni organ, će ulagati sav “mogući i nemogući napor” da prevaziđu taj nedostatak ili će se eventualno posvetiti razvoju drugih organima kako bi uspostavili ravnotežu – kompenzaciju. Pogledajmo to s neurološke strane: glavni organ nervnog sistema – mozak, ima nevjerovatnu sposobnost da ukoliko uoči da njegov rad nije kompletan, povećava svoju snagu rada kako bi nadoknadio rad onog područja koje zaostaje.

Ključno je da ljudi u situacijama različite prirode teže savladavanju izazova koje izvršavaju organizam i sredina, te nastoje prevazići slabosti organa manje vrijednosti ili se osloniti na drugi organ koji se odlikuje stabilnošću. Na tom principu funkcionira svaki pojedinac koji je svjestan bilo kakvog svog nedostatka.

Svi će reći, gluhi imaju bolji i oštriji vid, oni vidom nadoknađuju ono što propuštaju sluhom. U igri je mnogo više od toga. Moguće je da gluha ili nagluha osoba uslijed takvog procesa razvije izvanredne matematičke sposobnosti ili neke druge sposobnosti sa kojima mogu značajno doprinijeti razvoju i napretku društva u cjelini. Da li im društvo danas omogućava uvjete da istinski pokažu ono što znaju i mogu? Ne, vrlo rijetko i jako teško.

Moramo znati da je oštećenje sluha kompleksan problem, koji se ne odražava samo na razvoj govora pojedinca, već se odražava na mnoge njegove psihološke funkcije, značajnu ulogu igra u bilo kojem segmentu njegovog života – s tim automatski djeluje na način formiranje i razvoj njegove ličnosti. Situacija za njih bi bila jednostavnija kada društvo ne bi činilo katastrofalne pogreške, povezujući slušno oštećenje sa intelektualnim – prvenstveno to! Oštećenje sluha, urođeno ili stečeno, ne uvjetuje smanjene intelektualnih kapaciteta osobe.

Možete li vi u ovom trenutku zamisliti, da ste osoba oštećenog sluha, osmisliti efikasnu strategiju kojom biste nadoknadili ono što propuštate sluhom svakim danom svog života? Razmislite, da li ćete na gluhoću i nagluhost posmatrati kao invaliditet ili to ipak može biti samo različitost? 

Manjine.ba

Leave a Comment

You must be logged in to post a comment.