Svaka četvrta LGBT osoba u BiH žrtva je nasilja

23.04.2015.  //  Teme  //  Nema komentara

Prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini nisu nikakva specijalna prava već prava koja imaju i ostali građani, te su, samim tim, za njihovu zaštitu i poštivanje nadležne sve institucije u BiH, od zavoda za zapošljavanje, pa do Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, piše Bljesak.

”Postoje institucije u čijoj nadležnosti je izravna implementacija zakona koji osiguravaju jednak i ravnopravan tretman marginaliziranih grupa, između ostalih i lezbijki, gej muškaraca, biseksualnih i transrodnih osoba: Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva pravde, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH”, kažu za Bljesak.info u Sarajevskom otvorenom centru (SOC), koji zagovara puno poštivanje ljudskih prava i društvenu inkluziju LGBT osoba i žena u BiH, te ističu kako su za zaštitu, u konkretnim slučajevima kršenja ljudskih prava LGBT osoba, nadležni policija, tužiteljstvo i sudovi.

Pored straha za fizičku sigurnost, vrlo je izražen i strah od društvenog odbacivanja, naročito od strane obitelji i prijatelja, a često i od gubljenja posla.
LGBT osobe mogu zaštitu od diskriminacije tražiti kroz postojeće upravne i sudske postupke pred organima uprave i sudovima, ali imaju i mogućnost obraćanja Instituciji ombudsmana BiH.

”Institucija ombudsmana ima od 2009. godine uspostavljen Odjel za eliminaciju svih oblika diskriminacije, koji je osnovan s ciljem da osigura ujednačavanje pristupa u ostvarivanju i zaštiti prava građana na čitavom području BiH i poduzima mjere s ciljem sprečavanja bilo kojeg oblika diskriminacije, koji preporukama i ostalim odlukama ukazuje odgovornim institucijama i službama na faktore koji onemogućavaju ravnopravan zakonski tretman prema svim građanima BiH i predlaže odgovarajuće mjere za učinkovitu pravnu intervenciju usmjerenu na zaštitu prava građana’’, rekla je za Bljesak.info Jasminka Džumhur, ombudsmen u BiH.

Privatni život u ‘svoja četiri zida’

Džumhur smatra kako je potrebno podići svijest institucija, a to treba biti kontinuiran proces. Da bismo se uspješno izborili protiv diskriminacije, društvo mora biti spremno da odbaci stereotipe i predrasude, i da bude tolerancije prema pojavama koje nisu u skladu sa stavovima većine.

”U homofobnoj i transfobnoj sredini, kao što je BiH, proizvedenoj ovakvim obrazovanjem, ali i ne preispitivanjem naslijeđenih konzervativnih vrijednosti, LGBT osobe samostalno procjenjuju rizik koji za njih donosi coming out (javno i otvoreno istupanje i afirmiranje vlastite seksualne orijentacije): odbacivanje obitelji, gubitak posla, nasilje, progon (pogotovo u manjim sredinama). Veliki broj LGBT osoba najčešće se ne odlučuje na coming out, nego svoj privatni život vode u ‘svoja četiri zida’ kako bi izbjegli sve ove negativne posljedice”, govore iz SOC-a, te ističu kako bi tolerantnija sredina doprinijela većem broju outiranih LGBT osoba, što možemo vidjeti iz primjera Hrvatske.

Da se LGBT osobe u BiH opravdano plaše za svoju sigurnost i sigurnost svih ostalih oko sebe, kao što smo to mogli i svjedočiti proteklih godina brutalnim napadima na LGBT osobe i osobe koje ih podržavaju, potvrdila je za Bljesak.info i Edita Miftari, magistrica rodnih studija, koja ističe kako smo u BiH vidjeli sve ”od kolektivnog kamenovanja preko fantomki i palica do zastrašujućeg govora mržnje u javnom prostoru.”

”Nasilni incidenti prema LGBT osobama se događaju svakodnevno i nažalost veliki broj njih ostaje neprijavljen i neregistriran, a najčešće zbog straha od odmazde ili konstantnih prijetnji usmjerenih protiv LGBT osoba. Pored straha za fizičku sigurnost, vrlo je izražen i strah od društvenog odbacivanja, naročito od strane obitelji i prijatelja, a često i od gubljenja posla. LGBT osobe nerijetko ne znaju dovoljno o svojoj seksualnosti te se iz tog neznanja može razviti i internalizirana homofobija što je nešto sa čime se suočava skoro svaka LGBT osoba jer odrastamo i živimo u heteronormativnom i homofobičnom društvu koje proizvodi negativne stavove i predrasude”, govori Miftari.

Zaštita od diskriminacije

O broju žalbi koje primaju i vrsti nasilja koje se najčešće događa u našoj zemlji spram LGBT osoba u SOC-u su nam rekli kako su u 2014. godini, dokumentirali 20 slučajeva zločina iz mržnje, šest slučajeva diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, te 42 slučaja poticanja na nasilje prema LGBT osobama. Najveći broj slučajeva se odnosio na prijetnje nasiljem i samo fizičko nasilje, te diskriminaciju u pristupu uslugama.

U instituciji ombudsmana, nadležnoj za praćenje, prevenciju i zaštitu, te poduzimanje mjera i radnjina eliminaciji svih oblika diskriminacije nezavisno od rada svih drugih organa vlasti, što se tiče broja zaprimljenih predmeta diskriminacije po osnovu seksualne orjentacije i spolnog izražavanja u 2014. godini registrirali su ih 11.

”LGBT osobe mogu zaštitu od diskriminacije tražiti kroz postojeće upravne i sudske postupke pred organima uprave i sudovima, te imaju mogućnost obraćanja Instituciji ombudsmana BiH. Putem suda može se, u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije, podnijeti posebna tužba kako bi se utvrdilo da li je došlo do diskriminacije, da se zaustavi diskriminatorno ponašanje, ili da se traži naknada materijalne i nematerijalne štete. Sudovi su obavezni, da u naprijed navedenim slučajevima, postupaju po hitnom postupku”, govori Džumhur.

Propusti kod institucija

Kao najveće propuste institucija u BiH, kada je u pitanju zaštita LGBT osoba Džumhur smatra kako su dva ključna propusta prisutna kod svih institucija u BiH.

”Jedan je nedostatak svijesti da nezadovoljavanje principa nediskriminacije u odnosu na bilo kojeg građanina je zasebno kršenje ljudskih prava i na osiguranje ovog principa nadležni organi trebaju paziti po službenoj dužnosti. Istovremeno, nositelji javnih funkcija trebali bi otvorenije istupiti u zaštiti prava svakog građanina, kako i povodom pojedinačnih incidenata, tako generalno”, ističe.

O zakonskim okvirima u BiH, kada je u pitanju zaštita LGBT ljudski prava, Miftari govori kako postoji dosta prostora za napredak koji se nažalost ne koristi.

”I pored dvije inicijative u Parlamentu Federacije, nije došlo do izmjene Kaznenog zakona FBiH u pravcu usvajanja odredbi koje se odnose na kaznena djela počinjena iz mržnje te govor mržnje. S druge strane, iako je Zakon o zabrani diskriminacije usvojen 2009. godine, do danas nije učinjen niti jedan korak k njegovom provođenju u smislu usvajanja instrumenata odnosno strategija za njegovu implementaciju,” govori Miftari.

Ona ističe kako je prema analizi rezultata istraživanja potreba LGBT osoba u BiH iz 2013. godine, diskriminaciju doživjelo 35 posto LGBT osoba, dok je svaka četvrta LGBT osoba žrtva nasilja, najčešće fizičkog i seksualnog. Samo 23 posto LGBT osoba, odnosno svaka peta osoba, ima povjerenje u policiju, dok svaka treća osoba ima psihičke probleme zbog straha u kojem svakodnevno živi.

Leave a Comment

You must be logged in to post a comment.