Ira Adilagić: The Beginning

01.06.2015.  //  Lica  //  Nema komentara

U nastojanju da podigne svijest o različitostima, British Council redovno objavljuje priče Ire Adilagić, projekt asistentice koja se timu British Councila pridružila prije godinu dana. Kako kažu iz British Councila, Ira je doprinijela timu, ali je i pružila svima uvid u svijet iz malo drukčije perspektive. Ira je osoba oštećenog sluha, studentica psihologije i bavi se podizanjem svijesti o položaju i pravima osoba s invaliditetom na različite načine. Portal Radiosarajevo.ba u dogovoru s Britanskim savjetom redovito prenosi Irine blogove s namjerom promocije inkluzije i jednakih prava i prilika.

Proteklih šest mjeseci, imali smo priliku svake sedmice govoriti o svakodnevnim situacijama u životu, iz perspektive osoba oštećenog sluha. O perspektivama u koje dio društva ima vrlo ograničen uvid, ali mnogo znače. Glavna lekcija koju sam naučila, radeći u ovoj oblasti, jeste da nije uvijek sve kako izgleda i da nikad ne znamo kakva se priče kriju iza koje osobe ili situacije. Rijetko kada možemo biti sigurni da znamo pravu istinu. Toga trebamo biti, koliko je god moguće često, svjesni. Ne govorim samo za populaciju osoba s invaliditetom, već, generalno, to vrijedi za svakog pojedinca.

Diskriminacija osoba s invaliditetom je još uvijek zastupljena u svakom segmentu njihovog života. Ponavljam, većinom, takve diskriminacije proizlaze, prvenstveno, zbog neinformiranosti i neznanja ljudi i društva, i ne obavezno iz neke loše namjere koju pojedinac ima prema osobama s invaliditetom. Zbog toga ih neki izbjegavaju, iz straha da ih ne uvrijede ili povrijede. Na kraju su osobe s invaliditetom shvaćene kao bespomoćne i nemoćne osobe, koje uvijek trebaju pomoć drugih. Ali istina je, zapravo, da oni imaju potrebe i želje jednako kao i drugi, ali zbog specifičnosti svojih invaliditeta, te iste potrebe samostalno ispunjavaju na malo drukčiji način. Nekad u nekim situacijama neki od njih trebaju određenu pomoć, na kraju opet svakom od nas je ponekad potrebna neka vrsta pomoći. I slijepe osobe su radoznale po pitanju toga kako nešto izgleda. Ljudi većinom očima posmatraju stvari koje ih zanimaju, slijepe osobe se oslanjaju na dodir i sluh, zavisi od predmeta interesiranja. I gluha osoba kada ima želju da ispriča neki doživljaj kao i ostali, koristiti će se znakovnim jezikom da to ispriča.

Kako bi se diskriminacija značajno umanjila, potrebno je utjecati na globalnu svijest uključivanjem osoba s invaliditetom u svakodnevnu sredinu, društvo. Često me pitaju, na koji način bih ja uvela promjene, a da one budu dugoročne. Obrazovanje i obrazovni sistem, su za mene ključ rješenja i napretka. Obrazovni sistem je stup društva.

Značajan napredak bi se postigao ukoliko bi se redovno obrazovanje učinilo pristupačnim za sve. Kad kažem pristupačnim, mislim od fizičke pristupačnost pa sve do informiranosti pojedinca. Inkluzija u obrazovanje jeste inkluzija u društvo. Uključimo osobe s invaliditetom više u naše redovno obrazovanje, neka idu u tzv. redovne škole. Tako ćemo dobiti priliku vidjeti kako i oni mogu isto što svi, neke stvari postignu na sasvim drukčiji način, ali rezultat njihov i vaš na kraju će biti isti. Na taj način bi se već u jednom dijelu umanjila segregacija, i društvo bi se educiralo o pravom značenju invalidnosti, njegovim istinskim teškoćama i nemogućnostima s kojim se svakodnevno susreću osobe sa invaliditetom i načinom na koji isti zadovoljavaju univerzalne potrebe. Educirano društvo bi u potpunosti prihvatilo osobe s invaliditetom, bez predrasuda i slike osobe s invaliditetom kao potpuno nemoćne i bespomoćne. U najboljem slučaju bi shvatili da i oni mogu sa svojim specifičnostima imati ulogu u društvu, kao i svi drugi.

Želim se zahvaliti svima pojedinačno, i prijateljima i partnerima, koji su bili uz mene tokom serijala Druga strana priče. Svaka vaša podrška za mene je bio podsticaj da radim dalje. Svaki novi pregled priče je potkrijepio moje vjerovanje da su promjene moguće. Pomaka ima, i svjesna sam toga da su pred nama svima još mnogi izazovi s kojim se trebamo suočiti. Ja sam spremna na to, i sasvim optimistična u tom pogledu. Znam da ste i vi! Samo je potrebna volja!

Poruka koju sam htjela poslati ne mora da se veže isključivo za osobe s invaliditetom, već vrijedi za svakog pojedinca, bez obzira na različitost koju posjeduje. Jedino što vas želim za kraj zamoliti jeste da date priliku i sebi i drugima, upoznajmo se međusobno kako bismo se razumjeli. Udružimo se zajedno, u smjeru razvijanja  naše zajednice, svako sa svojim specifičnostima, zanimljivim različitostima. Neka svaka specifičnost bude pozitivna promjena.

Budite mi dobro i neka nam je sretno!

Manjine.ba

Leave a Comment

You must be logged in to post a comment.