Vesna Topalović, matičarka: Ratna vjenčanja su mi jedna od najvećih uspomena

09.06.2015.  //  Teme  //  Nema komentara

“Sigurno radim jedan od najljepših poslova. Svaki čin sklapanja braka mi je uspjeh i nastojim da mladencima ostane u sjećanju kao jedan od najljepših dana njihovog života. A često ti isti mladenci dođu i prijave rođenje svoje bebe, jave se, pošalju razglednicu…

Osjećaj da ste nekoga usrećili obilježi vas za čitav život”, priča za Radiosarajevo.ba diplomirana pravnica i matičarka Općine Centar Vesna Topalović.

Prije rata je posao matičara mogao raditi neko sa srednjom stručnom spremom. Od 2005. godine je propisano da to mora biti diplomirani pravnik koji je državni službenik s položenim državnim i posebnim ispitom za matičare.

Razgovarala: Sanja ŠabanadžovićRadiosarajevo.ba

Vesna Topalović je prvi par vjenčala 1986. godine, ali i danas pred svaku ceremoniju ima tremu. No, zasigurno se malo toga može usporediti sa sklapanjem braka tokom opsade Sarajeva.

“Bila sam jedna od matičara i matičarki koji su radili tokom rata, maj, juni, juli… Zapravo, rat me zatekao baš tokom sklapanja braka jednog para. Specijalci su ušli, prekinuli nas govoreći da se puca, da gori tramvaj, prekinite vjenčanje, treba sići u podrum na sigurno… Mislim da tada nisam bila svjesna opasnosti, i kada je par maltene počeo bježati, ja sam za njima govorila ‘prvo potpišite’… Bila su još dva para koja taj dan nisam uspjela vjenčati, ali vratili su se poslije.

Ratna vjenčanja su mi jedna od najvećih uspomena. Ljudi su bili kreativni, trudili se da budu neobični i interesantni. Nisu znali hoće li dočekati sutra. Ali su dolazili s pjesmom, bez auta, bez ikakvog prijevoza, dok se pucalo sa svih strana oni su pjevali na sav glas. Naša općina je baš bila na udaru, ali to ih nije omelo. Dolazili su i stranci da se vjenčaju. Bio je jedan američko-britanski par koji se upoznao u Sarajevu. Došli su službenim poslom, no sudarili su se autom i kako su rekli ‘toliko su se posvađali da su se zaljubili’. Htjeli su da ih vjenčam baš tu gdje su se upoznali.

Bilo je loših situacija, da obavim čin, pa da nakon sedam dana dođe osoba i prijavi da joj je supružnik poginuo… Nakon sklapanja braka, ja sam upisivala njihovu smrt. To je zaista bilo tužno”, prisjeća se Vesna.

Najmlađi par kojeg je vjenčala imao je 16 godina. Njihovo sklapanje braka je odobrio sud uz prethodni pristanak roditelja (drukčije se maloljetne osobe ne mogu vjenčati). A najstariji je imao 92 godine.

“U pitanju je jedan gospodin koji nikad nije uspio zaboraviti svoju prvu ljubav. Nije se ženio, ali ona se udala. Kasnije je ostala udovica, i vratila se u Sarajevo. Oni su se spojili i na vjenčanju on kaže ‘eto vidite, ko čeka, taj i dočeka’. 

Jednom je mlada zaglavila u liftu četiri sata, a mladoženja je došao čak iz Egipta da se vjenčaju. Rekla sam im da ću ih vjenčati, pa makar izašla iz lifta i u ponoć”, šali se naša zanimljiva sagovornica, koja će samo u ovu subotu vjenčati 12 parova.

“Ipak, nekada se desi ne dođe jedan od ‘budućih’ supružnika, te jave telefonom da nisu spremni. Zvuči poput neke scene iz serija, no nije tako često. Zato je i predviđen rok najkasnije od mjesec, da ispitaju svoju odluku, da budu sigurni u ono što žele. Najranije se termin zakazuje dva mjeseca prije.

Mnogo ljudi dolazi iz dijaspore, žele se vjenčati u restoranu, hotelu… Mnogo ljudi uopće želi vjenčanje van općine. Najviše je parova prije i poslije ramazana, ali i za vrijeme godišnjih odmora i praznika, kada ljudi žele spojiti dane, kako bi imali više vremena za bračno putovanje”, pojašnjava matičarka Vesna.

Tokom 25 godina rada vjenčala je mnogo parova i često je pitaju da li zna tačan broj. Kako kaže, danas pomalo žali što nije vodila statistiku i zabilježila svaki par.

No, uspomene su tu zauvijek i ne mogu se izbrisati.

A ukoliko ste i vi jedni od sretnika koji razmišljaju o vjenčanju, evo nekih podataka:

- Sklapanje braka u zgradi Općine ne košta ništa, dok će vas izlazak na teren koštati 300 KM. Vjenčanja se obavljaju srijedom i subotom.

- Od papira su vam potrebni rodni list, uvjerenje o državljanstvu i fotokopije ličnih karata (ne trebaju biti ovjerene).

- Vjenčanja za invalidne i nepokretne i osobe u zatvoru su besplatna.

U Općini Centar sudbonosno DA izgovori oko 400 do 500 parova godišnje. Prije rata je broj bio veći, a prošle godine je bilo najmanje parova (oko 350) zbog oštećenja zgrade tokom februarskih protesta.

Manjine.ba

Leave a Comment

You must be logged in to post a comment.