Sjedeća odbojka, moj život

01.08.2015.  //  Teme  //  Nema komentara

Kako sam postao najbolji mladi sportista Republike Srpske s invaliditetom

Piše: Duško Uzelac, Manjine.ba

Kad sam preko kolega iz Organizacije amputiraca „UDAS“ Republike Srpske, gdje inače volontiram saznao za akciju Koalicije „KOMA“ da se podijeli priče pripadnika marginalizovanih grupa sa javnošću riješio sam da se i ja priključim toj inicijativi.

Prvi put sam 2001. godine na nagovor prijatelja otišao na trening sjedeće odbojke.

  • ROSHE TWO
  • Nisam imao mnogo znanja o toj vrsti sporta, a vukla me je jaka želja da pokušam. air max 2017 goedkoop Od njega sam čuo samo najbolje o tom sport. Dopalo mi se i ostao sam u tom sportu. Svaki dan mu se iznova radujem i već sam skoro deceniju i po u njemu, srcem, tijelom i dušom.

    I ne namjeravam da prestanem da ga igram. Kao dječak sa 10 godina sam doživio povredu od koje mi je amputirana desna šaka. Odbojka mi je pomogla da se tada još kao mladić razvijem psihički i fizički, da budem stabilnija osoba. Canotte Minnesota Timberwolves Bavljenje sportom iziskuje mnoga odricanja i posvećenost treninzima i obavezama. Obaveze koje donosi aktivno bavljenje odbojkom mi ne padaju teško. nike pas cher Ispunjavam ih sa radošću, i nemam problem da ih uklopim sa privatnim životom. Asics GT 2160 Ono što predstavlja najveće zadovoljstvo u odbojci je veliki broj prijateljstava koja sam trenirajući i igrajući ostvario.

    Moj klub je moja druga porodica. Zahvaljujući svojim saigračima i našem zajedničkom radu, 2014. godine proglašen sam sa najboljeg mladog sportistu Republike Srpske sa invaliditetom. To priznanje mi mnogo značil. Stigla je potvrda za sav trud i zalaganje koje sam pružio tokom svog igranja. Više puta sam se našao na širem spisku reprezentacije Srbije u sjedećoj odbojci, nisam imao do sada priliku da zaigram, ali se nadam da će i to uskoro doći. Igrati za reprezentaciju je san svakog sportiste, odigrati barem jednu utakmicu pod grbom, zastavom i himnom države koju voliš.

    Svakoj osobi sa invaliditetom koja ima afiniteta i kojoj to obaveze i stepen invaliditeta dozvoljavaju preporučujem da se bavi sportom. California Golden Bears Sama odbojka je dosta zahtjevna, treba imati dosta fizičke spreme. Mada vjerujem da se niko od nas koji je aktivno igramo nije pokajao , jer se ona uvuče pod kožu, radost kad se osvoji neka medalja, se ne može mjeriti ni sa čim, kao i putovanja i obilasci. adidas zx flux damskie niebieskie Proputovao sam raznim evropskim zemljama, a ne bih imao tu priliku da se nisam bavio odbojkom i zato sam joj mnogo zahvalan. Naravno, dio svake igre su porazi, koji te tjeraju da radiš bolje i jače.

    Pored odbojke, pokušao sam da se bavim streljaštvom: nisam izdržao više od sedam dana … Čisto da probam, da vidim. kanken fjallraven Za streljaštvo su potrebne druge stvari mirnoća, moraš biti mrtav – hladan. Justin Forsett Ravens Jerseys No, očigledno sam više nadaren za kolektivne sportove, oni su dinamičniji, i njima se , praktično, bavim čitav život. Kao dječak trenirao sam fudbal. new balance 373 classic Za kraj želim da pozovem svakog ko pročita moju priču da dođe ina našu utakmicu, da vidi kako izgleda moj sport.

    I moj život.

    Život amputirca i osobe sa invaliditetom

    Podijelite vaše priče sa nama – mojaprica@koma.ba. Margina je većina! Pod ovim motom djeluje Koalicija marginalizovanih grupa u BiH – KOMA, koja okuplja pojedince, nevladine organizacije, društveno odgovorne firme i socijalna preduzeća u misiji rješavanja prioritetnih problema u sektoru ljudskih prava marginalizovanih grupa. Koalicija je veoma aktivna i trenutno broji 62 članice – građane BiH, nevladine organizacije koje zastupaju interese marginalizovanih grupa u BiH, javne institucije i društveno odgovorne firme i preduzeća.

    Leave a Comment

    You must be logged in to post a comment.