Jasna Bečević: Nemojte nositi koverte, u bolnicu ponesite lijepu riječ

25.01.2016.  //  Teme  //  Nema komentara

Sjećate li se priče o Jasni Bečević. Penzionerki koja ne dozvoljava da joj vrijeme tek tako prolazi, ženi koja ne zna drukčije od pozitivnog razmišljati.

Kada smo prije dvije godine objavili priču o ovoj istinski dragoj i pozitvnoj ženi znali smo da je iza nje težak period. Gubitak supruga za nju je ostavio neizbrisiv trag. Izborila se i za sa zloćudnom bolešću, a iz tih iskustava, govorila je, shvatila je da treba živjeti i radovati se svakom novom danu u okruženju voljenih osoba.

FOTO: Recepti bake Jasne – kako od lažnih obećanja stvoriti umjetnost 

Prije nekoliko mjeseci Jasna se našla ponovno u teškoj situaciji. Naime, u maju prošle godine nalaz UZ i mamografije pokazali su da nešto nije uredu. Od tada do danas Jasna je prošla šest ciklusa kemoterapije, a prije sedam dana je i operisana. Iako iscrpljena ne posustaje, nastavlja svoju borbu i širi pozitivnu energiju.

U pismu koje nam je poslala napisala je:

“U zadnje vrijeme primjećujem da se objavlju samo ružne i crne vijesti. Zbog toga imam neodoljivu potrebu reći nešto, podijeliti nešto što doživljavam, nešto ružno, a ipak lijepo. O kako to čudno zvuči… Ružno je naime to da se dogodila dijagnoza koja bi mnoge zgrozila, ali ne i mene. Ono što ne kanim zadržati samo za sebe je odnos djelatnika i djelatnica dva odjela u Kliničkom boliničkom centru, to su Odjel onkologije i Odjel glandularne hirurgije. Oni su moje pozitivno iskustvo.

Nije sve crno ni bijelo, ima tu i mnogo pastelnih boja, divnih ljudi u bijelim uniformama, plavim, žutim, roza, zelenim, svim nijansama, svako u svojoj uniformi, ali svi sa smiješkom i ljubaznim riječima.

Kažu da se sve treba platiti, svaka usluga, da se za sve treba tražiti veza , a ja tvrdim da ne treba tražiti veze, ne treba vaditi koverte, ne treba nositi bombonjere, ne treba ništa osima ljubaznosti koju dajemo i koja nam se vraća.

Kompletna ekipa sa Onkološkog odjela zaslužuje sve moguće pohvale. Daju sebe, daju nadu, daju osmijehe koji su nam potrebni, a za uzvrat traže samo da im vjerujemo. Ja im vjerujem beskonačno.

Provela sam zadnju sedmicu na odjelu Glandularne hirurgije i eto opet isto iskustvo. Ljubazni pogledi, riječi pune topline i razumijevanja,mnogo divnih ljudi u uniformama svih boja od bijele, žute, zelene…do tamno plave, svi užurbano rade svako svoj posao, pa iskreno moj strah kako ću izdržati te bolničke dane su jednostavno odagnali svi ti divni i vrijedni ljudi koji od nas traže samo da im vjerujemo, a ja im vjerujem beskonačno.

Nije sve crno ni bijelo, ima tu čitava paleta pastelnih boja koje nesebično daju svoj doprinos da nam bude čisto, da budemo siti, da primimo terapiju, da nam postelja bude udobna, jednostavno da budemo zadovoljni, pa onda budimo zadovoljni i zahvalni.

Eto, morala sam reći, morala sam podijeliti moje teške i lijepe dane u zadnjih nekoliko mjeseci, reći koliko sam ponosna što ih imamo takve kakvi su. Ovo je iskustvo sa dva odjela i ja i dalje smatram da nije sve crno. Ima divnih plemenitih ljudi koji samo traže naše povjerenje .Od srca sam im zahvalna”, opisala je Jasna Bečević svoje iskustvo o procesu liječenja.

Istovremeno pozvala je sve one koji imaju zdravstvenih problema dane odlažu pretrage i liječenje i da zatraže pomoć onih koji su tu za nas.

Leave a Comment

You must be logged in to post a comment.