Neimaština i radost u odrastanju trojki Vukšić

21.01.2013.  //  Lica  //  1 komentar

“Počeli smo živjeti zajedno 2008. godine i tako će biti do moje smrti“, kaže Krešimir Vukšić u razgovora za manjine.ba, prisjećajući se kako je počela njegova ljubavna priča sa suprugom Belmom.

Krešimirov i Belmin najsretniji dan bio je 7. januar 2010. godine, kada su postali roditelji –  i to ne jednog djeteta, već troje, jer je Belma na svijet donijela dječaka i dvije djevojčice.

Sara, Nejra i Faris su prve trojke rođene u obnovljenoj Klinici za ginekologiju i akušerstvo na Jezeru u Sarajevu.

Dvije godine nakon toga, dolazimo u posjetu porodici Vukšić koja živi u potkrovlju dotrajale zgrade u Općini Centar u Sarajevu. Zatičemo oca Krešimira zaokupljenog igrom sa Sarom i Nejrom, dok je mama Belma je kod doktora jer mali Faris ima bronhitis.

Ispred ulaznih vrata vidimo drva, uredno složena, u zgradi bez lifta iznešena u potkrovlje, da bi djeca bila u toplom domu.  Na prvi pogled je jasno da ih neće biti dovoljno do kraja zime. Krešimir kaže da mu je to jedna od većih briga, a sam trenutno ne može obezbijediti još ogrjeva.

Uprkos radosti, svakodnevna briga porodice Vukšić je kako odgajati djecu, osigurati im topli dom i zadovoljiti sve ostale potrebe njihovog odrastanja. Mjesečna primanja ove porodice su 320 KM.

Sedmočlana porodica – dom pun ljubavi

Belmi i Kreši pomažu Medina i Sabahudin, Belmina djeca iz prvog braka. Belma je posebno sretna, jer je Krešo prihvatio njenu djecu, pa ova sedmočlana porodica živi skladno, ali skromno. Medina i Sabahudin kažu da su na početku bili ipak malo ljubomorni kad su dobili sestre i brata, jer je sva pažnja koja je njima poklanjana, preusmjerena na trojke. Sada, nakon dvije godine, sve je drugačije. S obzirom da je zimski raspust, pa nemaju školskih obaveza, više vremena provode sa Sarom, Nejrom i Farisom, a pomažu i u obavljanju kućnih poslova.

U toku našeg razgovora dolazi majka Belma i mali Faris, nastaje graja i iskreni dječiji zagrljaji. Igraju se sa džezvom i šoljicama za kafu. Imaju oni igračke, ali uz posuđe za kafu svi su na okupu za stolom. Razumiju se, osmjehuju, nesebično poklanjaju zagrljaje i poljupce. Lijepo je biti u domu punom ljubavi.

Zbog teške ekonomske situacije, manjka posla i nebrige država, sve veći broj parova se  ne usudi imati više od jednog djeteta. Belmu smo pitali kako je imati petoro djece: To je nešto najljepše u životu,  ja mislim da je najbolje imati više djece, a za nekoliko godina neko od njih će sigurno doći da nas pita kako smo i treba li nam šta. Djeca su naše bogatstvo. “

Belma dodaje da joj vrijeme uz djecu jako brzo prolazi. Ova majka, od jutarnjih sati ima puno posla. Presvlačenje, hranjenje, igra, spremanje ručka, pomaganje djeci koja idu u školu, svakodnevne su obaveze Belme Vukšić.  Kaže da je sve to zadovoljstvo i sreća, te da bi im puno lakše bilo kada bi imali posao.

„ Posao svi obećavaju, ali još uvijek od toga nema ništa. Takva nam je država. Od 320 maraka jako je teško zadovoljiti sve potrebe sedmočlane porodice, ali ne žalim se, ima i porodica sa većim problemima, “ kaže Krešimir.

Posebno ističe pomoć Valentina Inzka, te nam s ponosom pokazuju sobu čije renoviranje je finansirao ovaj Austrijanac u svom privatnom aranžmanu. Inzko je prije dvije godine posjetio ovu porodicu i od tada im pomaže.

Poslušajte dio našeg razgovora u radosnom domu porodice Vukšić.

Dio intervjua/audio

NVO Svjetlo velika pomoć i podrška

Krešimir Vukšić je član NVO Altruista Svjetlo, organizacije  za pomoć osobama s umanjenim sposobnostima. Krešo je 90 % invalid. Zahvalan je ovoj organizaciji, izvršnom direktoru Harisu Čauševiću koji ih često posjećuje i pomaže.

“Kada imamo članove koji nisu na ulici sa ispruženom rukom, već se bore za svoj status, onda se i mi trudimo da im što više pomognemo. Krešimir Vukšić se bori za svoju porodicu, predan je i posvećen. Prelijepo je imati trojke, ali je to i veliki izazov s kojim se treba uhvatiti u koštac. U ovom slučaju, iako se radi o osobi sa lakim oblikom mentalne retardacije, u porodici se ne osjeća odsustvo odgovornih roditelja,“ kaže Haris Čaušević u razgovoru za manjine.ba.

Vizija NVO Svjetlo je izgraditi društvo jednakih mogućnosti. Žele pokazati da osobe sa umanjeniim sposobnostima itekako zavređuju biti ravnopravni članovi društva. Djela članova NVO Svjetlo govore o gradnji društva jednakih mogućnosti, i pozivaju i ostale da se bore za društvo podrške za druge i drugačije, društvo bez diskriminacije. 

Porodica Vukšić je primjer kako osobe sa umanjenim sposobnostima, uprkos egzistencijalnim i socijalnim problemima, ipak mogu imati skladan život i sretnu višečlanu porodicu. Još sretniji bi bili kada bi otac Krešimir imao posao kojim bi porodici mogao osigurati sigurnost.

Ovu porodicu možete posjetiti u ulici Kaptol, br. 14. Sigurno će vam otvoriti vrata svoga doma i dočekati vas sa osmijehom.  Trenutno su im najpotrebnija drva, a svaka vaša pomoć, sigurno će im dobro doći.

Za razliku od svojih vršnjaka iz nešto bogatijih porodica, Nejra, Sara i Faris možda nemaju sve što bi djeca trebala imati, ali im ljubavi i pažnje ne nedostaje, a zar ima išta važnije od toga.

Ermina Skorupan- Husejnović, Manjine.ba

 

One Comment on "Neimaština i radost u odrastanju trojki Vukšić"

  1. mare 23.01.2013. at 08:08 ·

    Ovaj clanak bi mogao biti uzor mnogim novinarima, kako je fino srocen i napisan..treba pomoci Vuksicima jer ne kukaju nego se drze..svaka cast!

Leave a Comment

You must be logged in to post a comment.